JEDAN OD IZUMRLIH TEŠANJSKIH OBIČAJA

Od davnina poznata uzričica u narodu da grad čine ljudi i njihovi običaji, a da grad čini ljude i običaje, kao i posebno ustaljeni praznici u našem kraju, podsjetiše me na jedan stari tešanjski običaj koji je, zaista, nestao. Naime, slično kao što se u nekim sredinama organizuju razna takmičenja i trke, tako su se i u Tešnju, dok je još bio srez, organizovale konjske trke po kojima je Tešanj bio nadaleko poznat, a te trke su se doživljavale kao poseban ugođaj kako za odrasle tako i za nas djecu i omladinu. I ove trke su se organizovale povodom određenih praznika i proslava. U vezi stim je i njegovanje posebnih trkaćih konja, što je bilo uobičajeno, ne samo kod begova nego i kod imićnijih seljhaka . Najbolji konji učestvovali su na trkama i izvan tadašnjeg  tešanjskog sreza. Tako su u tešanjskom kvartu „Srpska varoš“ pojedine gazde (trgovci) imali i po 40 konja, pa bi,ponekad, i begovi od njih unajmljivali konje za svadbe i slične prilike. Najbolje konje (i one za trke) imali su u Tešnju Bećir-beg Đonlagić, Miloš Tanasić i Reuf-beg Đonlagić.Običaj održavanja tešanjskih konjskih trka ičezao je nekako zajedno sa ukidanjem sreza (početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća). Sa ovim nestajanjem običaja nestajali su i dobri konji zvani „brzaci“ koji su izgledali kao ovi na slici. Porodice Bobarići iz  Kaloševića i Hasanbašići iz Trepča bili su veoma poznate po konjima „brzacima“.Postojale su dvije vrste konjskih trka : sa binadžijom (jahačem) i bez njega. Konji sa jahačima išli su na „binadžijske trke“. Binadžije su obično bili dječaci od 12 do 15 godina, a konji „brzaci“ su bili starija ždrebad posebno njegovana. Utrkivalo se je bez sedla i stremena. Svakoje mogao jašiti sam svoga konja, a mogao je i koga drugoga najnu'ti da na njegovom konju umjesto njega jaši.

 Za pobjednika u trci obično su se „na nišan“ (nagrada prvom koji stigne na cilj) postavljale tri nagrade, čija je vrijednost zavisila od mogućnosti organizatora trke. Obično je pobjedniku nagrada bila dva metra fine čohe i košulja, za drugog samo košulja, a za trećeg marama ili peškir.  Vrednost nagrade bila je mnogo veća kada bi organizacije trke bila na nivou tadašnjeg tešanjskog sreza. Ako se konjske trke organizuju povodom neke svadbe, darove na svadbama davala je mlada.Konji bi se odveli do Ćatinog greba koji se nalazio, a i danas se nalazi, na putu Tešanj – Novi Šeher. Duž cijelog puta skupilo bi se svijeta „ko na gori lista“koji su voljeli gledati ove trke. Na urečeni znak potrčaše konji; utrka je počela. Svjetina je mahala rukama i maramama i bodrila jahače i konje vičući:»Bolje, Huso!« »Ne daj se, Ibro!«, a konji trče, kao »ptice lastavice«. Sve je bilo uzrujano, sve je teško čekalo da vidi ko će prvi na cilj stići.Nije se dešavalo da neki od njih skrene sa puta. Jurili su u pravcu grada. Obično je to bila  nekadašnja sportska dvorana „Partizan“ ili nekadašnji Toškov stadion koji se nalazio na mjestu današnje Osnovne škole „Huso Hodžić“ u Tešnju. Binjadžije su konje jahali držeći se samo za konjsku grivu bez dizgina i sedla. Na sebi su imali samo lanene košulje i bijele duge  gaće. Gaće bi, sa unutrašnjih dijelova nogavica, dobro nakvasili kako za vrijeme galopa ne bi klizili po konju koga su jahali.

                                                            Konji "brzaci" u galopu                                                               

                                                                           

Tešanj, 15.1.2012.godine                                                                         Subašić S. Hasan

DELJKIĆI IZ TEŠNJA

                           

                                

 Od akindžija do doktora nauka

Pripremajući se za pisanje rodoslovlja - geneologije svojih predaka sa očeve i materine strane istraživao sam, naravno u granicama svojih mogućnosti, i porijeklo nekoliko prezimena. Moja saznanja o prezimenima proizlaze iz činjenice da se s njima rađamo pa su stoga ona nešto uobičajeno, nešto o čemu ni ne razmišljamo. Međutim,već i površna analiza njihove pojave dovest će nas do vrlo zanimljivih zaključaka. Najprije, njihovo porijeklo ne zadire u  neku daleku, mitsku prošlost; ona su uglavnom „novija" pojava i u svakom slučaju su po postanku daleko mlađa od imena. Najsigurniji dokaz  tome je činjenica da je jedna velika kategorija prezimena nastala upravo od ličnih imena. Rod Deljkića je starosjedilački u tešanjskom kraju. Najviše ih ima u Tešnju, Zenici i Zavidovićima i svi su u srodstvu. Deljkića rod u Busovači nije u srodstvu sa tešanjskim Deljkićima. Srodnici Deljkića sa Ošljaka - Tešanj su Deljkići iz Dervetne i Bos. Broda koji su tamo živjeli prije rata 1992-1995.godine. Od titule _delije_ , silovitog ratnika dalekog pretka iz Anadolije u Osmanskoj cerevini , do današnjih Deljkića, rađale su se i umirale mnoge generacije potomaka _._ Unuk tog našeg dalekog pretka iz Anadolije  izrodi sinove : Saliha, Omera,  Mahmuda i Sulejmana koji izrodiše mnogobrojno potomstvo razasuto po cijelom svietu. To su danas usješni privrednici, obrtnici, ekonomisti, pravnici, ljekari, profesori na univerzitetima i doktori drušvenih nauka. Potomci Delkić Alije su bili prvi tešanjski: knjgovesci (D.Alija 1870), fotografi (D. Mustafa 1889.), samouki realizatori  prve tešanjske kino prestave 1887.godine.
 Prvi Tešnjak koji je istraživao porijeklo prezimena Deljkić bio je Ćazim Deljkić sin Ahmetov ( 1917-1957). Došao je do podataka da porijeklo vode iz Mele Azije - Anadolije koje mu je pružio njegov prijatelj zaposlen u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Ja sam u svom istraživanju išao nešto dalje i uporište našao u evoluiranju prezimena „Delkić" u današnji oblik „Deljkić" i u Leksikonu Islama Nerkeza Smajlagića - izdanje „Svjetlost" Sarajevo 1990. godine strana 120. Na osnovu svega formirao sam svoje mišljenje da  je prezime Delkić, a kasnije Deljkić, izvedeno iz turskog pridjeva „Deli „ (Delly), a koje ima više značenja:  junak, junačina; silovit čovjek, zanesenjak u junaštvo, ali i osoba što bezbrižno živi trošeći vrijeme uzalud; u Osmanskoj carevini delije su bile i, pojavljuju se na prelazu iz 15. u 16. stoljeće, a regrutovani su uglavnom iz redova južnoslovenskih naroda i zbog njihova junaštva i silovitosti nazvani su delijama ( junacima);  delije su bile i pripadnici jedinica koje su brinule o sigurnosti velikana Turske carevine - vezira, valija, paša i sl. Delkić je zanimljivo prezime iz razloga što je stvoreno od turskog osnova  ... I skoro svi  oblici od ove osnove, u patronimiji, nastali su od turskog pridjeva što znači; lud, silovit, pomaman... ili od hibridne srpsko -hrvatsko - turske imenice DELIJA koja se u literaturi može pratiti od 16. stoljeća . „Prvi turski vojnici koje je Srbija upoznala bile su akindžije  (tur. Akıncı) neredoviti jurišni konjanici u sastavu vojske Osmanskog Carstva koji su djelovali gerilskom  taktikom, a bili plaćeni onim što zarobe i zaplijene. U vrijeme rata, akindžije su imale više zadataka; služili su kao prethodnica glavnoj vojsci, imali su zadatak da opsjedaju tvrđave do njenog dolaska, a u toku bitke sprečavali su da napadnutima dođe pomoć... Vremenom njihov je značaj opadao, pa ih je negdje poslije 1526.godine počeo potiskivati novi vojnički red -  Ovo ime dobili su, najvjerovatnije, zbog svoje izvanredne smjelosti i hrabrosti ( tur. deli-lud, hrabar, junačan, neustrašiv, danas i umobolan, sumanut, lud za čime). Javljaju se najprije u Bosni, pa u Srbiji kao lična garda pograničnih komandanata, a zatim su se razvili u snažne  udarne jedinice - graničare. Regrutovani su iz redova hrabrih  islamizovanih stanovnika Bosne, Srbije i Hrvatske. Čuveni bosanski namesnik Gazi Husrev-beg imao je oko deset hiljada , a kasnije su i drugi sandžak-begovi, beglerbegovi i veziri imali svoje delije." _Evo šta je o delijama pisao Francuz Nikola de Nikole :" _Delija, koga je Francuz Nikola de Nikole susreo 1551. godine u Jedrenu (bio je  Srbin i hrišćanin „samo se pretvarao kao turčin kada živi sa Turcima po njihovom zakonu") . Na glavi je nosio kapu od pjegave leopardove  kože uz koju je bilo  I konj mu je, umjesto pokrovcem, bio pokriven  kožom jednog  koja je prednjim šapama bila pričvršćena na grudima konja,dok su druge dvije visile pozadi, što je sve zajedno trebalo da uplaši neprijatelja".O delijama, njihovom porijeklu, vojničkoj ulozi, izgledu, načinu odijevanja i naoružanju Nikola de Nikole nastavlja i piše: „Delije su pustolovi, kao laki konjenici, kojima je zanat da traže pustolovine i na najopasnijim mjestima, gdje im  se pruža i prilika da svojim ratničkim podvizima dokažu svoju hrabrost i junaštvo. Zbog toga oni rado slijede sultanovu vojsku bez ikakve plate kao i akindžije. Ipak se većina od njih hrani i izdržava o trošku paša , beglerbegova i sandžakbegova, jer svaki od njih drži u svojoj pratnji jedan broj najhrabrijih i najsrčanijih delija. Oni se nalaze u predjelima Bosne, Srbije, na granici sa Grčkom , a s druge strane Ugarskom i Austrijom.... ." (Izvor: ."Nicolas de Nicolay, Discours et histoire vÃritable des navigations, pÃrÃgrinations et voyages, faicts en la Turquie, Anvers, 1586. Radovan Samardzic, Beograd i Srbija u spisima francuskih  savremenika, 1961).

                                                      

Tešanj,2012.godine                                       Subašić S. Hasan

RODOSLOVLJE PORODICE SUBAŠIĆ IZ TEŠNJA

Pošto u današnjem vremenu ne ostaje puno  vremena za upoznavanje vlastitih vrijednosti i vrlina koje nosimo u genima, odlučih se da  za ove malo mlađe od mene, koji inače »surfaju« internetom, objavim ukratko rodoslovlje porodice Subašić iz Tešnja , koje sam inače dosta u potankosti opisao u svojoj knjizi »SUBAŠIĆI IZ TEŠNJA-2006«.  Samo istraživanje je trajalo više od tri godine,a čini mi se da još nije gotovo.Zato molim čitatelje koji se nađu u sorodstvu sa nekim od objavljenih imena, a da ih ja možda nisam obuhvatio mi to jave preko ovoga bloga.  Nešto više o samom istorijskom porjeklu prezimena možete pročitati u mojoj knjizi ili članku objavljenom na ovom linku.
http://www.rodoslov.ba/pages/view_zavicaj_news/256

Za početak moram vam predstaviti hadži Smaju Subašića rođenog u Tešnju (1825-1904), inače moga pradjeda po očevoj strani. Smatram obaveznim naznačiti da je hdži Smajo Subašić imao braću Osmana i Huseina i sestre : Ajku udatu za Hasandžić Sulejmana i Hasibu udatu za Bećar Hamida ( 1863-1933). Brat Husein je umro mlad, a od potomstva je ostavio samo sina Mustafu dok je brat Osman

Sa ženom Džehvom rođenom Begić iz Tešnja imao sina Adema , kćerku Dudu udato Hadžiahmetović i kćerku Nizu udato Durkalić.

Podatke o roditeljima moga pradjeda nisam mogao saznati, osim usnih prenosa da je otac hadži Smaje bio Subaša po dužnosti te tako njegovo potomstvo prozvaše Subašići.

1.                  SUBAŠIĆ HADŽI SMAJO (1825-1904)

Subašić Smajo i njegova žena Ema rodili su : 1. Subašić Hasu (1861-1931) – 2. Subašić Muju (1869-1943) - 3. Subašić Mejru (1873-1927) – 4 .Subašić Dudu (1875-1954) – 5. Subašić Alija (1878-1957) – 6. Subašić Zejna (1879-1943) – 7. Subašić Huso (1883-1953) – 8. Subašić Tifa (1890-1944)

1.1.            SUBAŠIĆ HASO (1861-1931)

Moj djed po ocu – Subašić Haso sin hadži Smaje imao je dva braka. Iz prvog braka sa ženom iz porodice Korajlić dobio je kćerku Salihu (1895-1960). Ime Salihine majke, nažalost, nisam mogao utvrditi i pored nastojanja.

Ostali su mu potomci iz drugog braka tj. braka sa mojom nanom- Deljkić Umoim.Djeca Nura i Ađul su umrli veoma mladi dok je sin Huso živio preko 20. godina, a nije imao potomstva.

 Subašić Smaje Haso (1861-1931) i Subašić djevojačko Deljkić Uma (1875-1958) žena Hase rodili su : Subašić Nura (1898-1909) - Subašić Ađul (1908-1913) - Subašić Salih (1910-1985) - Subašić Huso (1917-1939).

Moja majka po rođenju pripada porodici Pichler iz Slovenije. Rođena je u Cvenu općina Ljutomer kao Pichler Marija od oca Pichler Henrika i majke Pichler rođene Kosi Jozefine. Istražio sam takođe i porodice Pichler i Kosi.

1.1.1.                  Subašić Salih sin Hase (1910-1985)

Subašić Salih i Subašić djevojačko Pichler Minka žena Saliha (1918 - 1986 ) rodili su sinove : Hasana, Husu i Hamdu.

 Subašić Saliha Hasan (1941) i Subašić djevojaćko Đezić Hatidža (1940) rodili su sina i kćerku koji imaju svoje potomstvo. Hasan i Hatidža imaju dvije unuke i jednog unuka.

Subašić Huso sin Saliha (1942) u braku sa Subašić djevojačko Terzić Azrom stekao je sinove : Saliha, Samira i Sanela i kćerku Samru.Sva Husina djeca imaju svoje potomke.

Subašić Hamdo sin Saliha 1944 sa suprugom Subašić rođeno Hozić Aidom stekao je troje djece i za sad jednu unuku.
Hamdo takođe iz prvoga braka ima sina Slobodana, te sa njegove strane takođe jednu unuku.

1.2.          SUBAŠIĆ HADŽI MUJO (1869-1943)

 Subašić Mujo i Subašić Ema ž. Hadži Muje rodili su: 1. Subašić Muharema sina, 2. Subašić Smajla, 3. Subašić Alemu kćerku, 4. Subašić Hanu, 5. Subašić Sabita sina, 6. Subašić Arifu kćerku, 7. Subašić Hamida sina, 8. Subašić Abdulaha, 9. Subašić Mustafu, 10. Subašić Ašira, 11. Subašić Fatimu kćerku,12. Subašić Dervišu, 13. Subašić Dedu sina, 14. Subašić Bejtu sina , 15. Subašić Muhameda sina. Subašić Mujo imao je iza sebe dva braka. Prvi sa Kikić Hanom iz Makljenovca kod Doboja, a drugi sa Mufom Braćkan iz Logobara.

1.3.          SUBAŠIĆ ALIJA (1878-1957)

Subašić Alija - Subašić Šaćira ž. Alije (1915 – 2002) rodili su: Subašić Habiba kći Alije i Hrvić Eme - Subašić Mehmed sin Alije i Eme - Subašić Mejra kći Alije i Eme - Subašić Alija kći Alije i Eme -

Subašić Hamzalija sin Alije i Eme - Subašić Ismet sin Alije i Eme - Subašić Arifa kći Alije i Fejzić Šaćire - Subašić Huso sin Alije i Šaćire-

Subašić Hasan sin Alije i Šaćire - Subašić Adem sin Alije i Šaćire - Subašić Sajda kći Alije i Šaćire - Subašić Ismeta kći Alije i Šaćire.

1.3.1.                   Subašić Huso sin Alije

 Huso je imao tri braka.Iz ta tri braka ima sinove Aliju-Alju koji je oženjen sa Hrnjić Sadetom iz Jelaha. Imaju troje djece : sina Esada, kćerku Amru i Kćerku Nermanu,sina Mirsada, kćerku Mirsadu udatu Čaušević, kćerku Arifu udato Hadžimehić, kćerku Mirhu udatu Sejmenović,sina Izudina i kćerku Azru udatu Hajdić.

1.4.          SUBAŠIĆ HUSO (1883-1953)

 Subašić Huso (1883 – 1953) - Subašić Fatima ž. Huse (1895 – 1983): Subašić Dedo sina (1912) (umro kao beba),kćerku Subašić Minu (1912-1935), sina Subašić Hamzu, sina Subašić Ibru (1919-),Subašić Nuriju (1922-1984) oženjen sa Hečimović Džehvom (1920) sa kojom je strekao : sinove Edhema (1950-1966), Ekrema (1953) oženjenog sa Čamdžić Zibom iz Ljetinjić. Živce i rade u Rijeci. Imaju dvoje djece: kćerku Mejrtu i sina Edhema, Idriza (1955) oženjenog sa Tumbić Sadetom iz Jelaha sa kojom je stekao troje djece : kćerku Ernu (1878) koja je udata za Memić Ramiza sa kojim ima sina Adnana (1998), Lejlu (1995) i sina Emira (1983). Sina Subašić Rašida oženjenog sa Čazom iz Milkovca sa kojom je stekao sina Ibru (1951), Husu i kćerke Ulfetu i Nerminku. Subašić Behiju (1931-1996) i sina Subašić Fadila (1935-2004) . Fadil je bio oženjen sa Prnjavorac Vasvom sa Logobara sa kojom je stekao : kćerku Šemsu (1952), kćerku Zehru (1954) i najmlađeg sina Dževada rođenog 1956. godine. Sva Fadilova djeca imaju potomstvo

1.5.          SUBAŠIĆ MEJRA (1873-1927)

POTOMSTVO SUBAŠIĆ MEJRE – kći hadži Smaje i njenog muža Hotić Mahme (1865-1940): Hotić Mustafa (1890 – 1957)bio je oženjen sa Kadić zejnom sa kojom je stekao djecu : Mahmu, Smajla, Dervišu, Adema i Rasima,kćerku Hotić Biseru koja je bila udata za Jabandžić Husniju sa kojim je rodila djecu: Sulju, Hamdu, Avdu, Saliha, hadži Smajla, kćerku Zinku i sina Hamzaliju. Svi oni imaju svoju djecu, unuke i praunuke, Hotić Hamzu (1904-1976) koji je bio oženjen sa Karabegović Dervišom sa kojom je stekao kćerke: Mejru, hadći Hadžiru i Tahiru; sinove Avdu i Muhameda.Svi imaju svoje potomke. Kći Hotić Emina (1906-1978) bila je udata za Prnjavorac Mehmeda sa kojim je rodila devetoro djece : sinove Ismeta, Kasima, Džemala, Osmana, Numana, Asima, Nurija i kćerke; Ismija i Džemka. Svi imaju svoje potomke.Kćerka Selva bila je udata za Ćosotović Mehmeda sa kojim je stekla četvoro djece, kćerku Razu (1912-?) udatu za Merdić Alju sa kojim je stekla sedmoro djece, sina Muju (1923-1997) koji je bio oženjen sa Jabandžić Atifom i sa kojom je stekao brojno potomstvo.

1.6.          SUBAŠIĆ DUDA (1875-1954)

Subašić Duda (1875-1954) i Turkić Mahmut muž Subašić Dude u braku imaju potomke i to : kćerke; Turkić Mejru, Nazliju,Hatu, Minu udatu za Didić Ibrahima iz Doboja i Hadžiru udatu za Salihbašić Saliha iz Doboja te sinove: Turkić Šabana, Mehmeda, Avdu i Aliju.

1.7.          SUBAŠIĆ ATIFA (1890-1944)

POTOMSTVO SUBAŠIŠ ATIFE – TIFE – kći hadži Smaje (1890 - 1944) i Fejzić Mehe (1885-1950) muža Atife : Fejzić Emko (1905-1985) koji je bio oženjen sa Omahić Džemkom (109-1988) iz Dobropolja sa kojom je stekao sina Hamdu (1929-1972) koji je bio oženjen sa Pazara Dervišom iz Miljanovaca. Živio je u Tesliću gdje su mu rođena djeca : kći Jasmina, kći Sena i sin Osman. Jasmina je udata za Hadžan Edhema sa kojim ima kćerku i sina. Kći sena udata je za Bedak Avdu sa kojim živi u Holandiji.U braku su stekli djecu sina Samira, kćerku Samiru i kćerku Azru. Kćerku Delvu udatu za Agić Hamzu sa kojim je stekla djecu: kćerku Zlatu, Čefu koja je bila udata za Mandžukić Asima sa kojim je stekla kćerku Fahiru, Rajfu udatu za Prnjavorac Sulju sa kojim je stekla sina Seada, kćerku Mufidu, Senadu i suadu. Fejzić Muharema (1914-?) koji je bio oženjen sa Bejtić Melvom iz Raduše sa kojom je stekao sina Adema i Mehmeda te kćerke : Šahzu, Zinku i Fikretu. . Fejzić Džemala (1925-1993) bio je oženjen Handžić Mujeserom sa kojom je stekao kćerku Sediju.,Fejzić Zinetu (1930) bila je udata za Handžiž Rasima sa kojim je stekla troje djece i Fejzić Zeira (1933) oženjen sa Omahić Džemilom. U braku su stekli petoro djece.

1.8.          SUBAŠIĆ ZEJNA (1879-1943)

 POTOMSTVO SUBAŠIĆ ZEJNE (1879-1943) – kći hadži Smaje i Kikić Ibre muž Subašić Zejne : Kikić Fata kći bila je udata za Mujanović Nazifa iz Doboja sa kojim je imala djecu sina Asima, Muju i Kasima kćerku Esmu - Kikić Hana bila je udata za Čabrić Šemsu iz Miljkovca sa kojim je stekla djecu : sina Ramiza, kćerku Zejnu, kćerku Šerifu, Šemsu i Delvu te sinove Muhameda, Sulejmana i Fahrudina. - Kikić Tifa kći - Kikić Delva kći - kći Kikić Ema bila je udata za Sakalaš Zaima iz Gračanice. Živjeli su u Makljenovcu. Imali su dvoje djece : kćerku Sajdu udatu za Hadžikadunić Adema i sina Mehmeda koji je bio oženjen sa Hadžikadunić Zuhrom iz Makljenovca. Mehmed i Zuhra Hadžikadunić imali su dvoje djece, dok su Sajda i Adem stekli sina Seada ( 1953-2005) i kćerke Esmu i Seniju - Kikić Mejra kći - Kikić Selva kći.

U knjizi SUBAŠIĆI – Rodoslovlje porodice Subašić iz Tešnja koja je izdata septembra mjeseca 2006. godine, dao sam podatke o svim srodnicima do petog koljena koji potiču od zajedničkog nam pretka Subašić hadži Smaje iz Tešnja. Oni koji su zainteresovani mogu dobiti sve podatke o srodnicima iz svih pet koljena, ali i dodati nove.

Autor

Subašić S. Hasan